Dragi moji učenici, dragi roditelji, dragi kolege, dragi gosti!

Obično kažu kako su profesori ti koji ti u mnogočemu utječu na život, mijenjaju te, pomažu ti da se izgradiš kao cjelovita osoba.

Da li sam i u kojoj mjeri kao razrednica utjecala na vaš život, prosudit ćete u godinama koje su pred vama. Ja zasigurno mogu potvrditi da ste vi utjecali na mene, mijenjali neke moje stavove o odgoju i pomogli mi da se izgradim kao profesor i razrednik.

Osvojili ste me svojom spontanošću, iskrenošću i dosljednošću.

Nikad neću zaboraviti naš maturalac u Grčkoj, naša putovnanja u Veronu, Budimpeštu, Prag i Rim.

Uvijek će me na vas podsjećati naša dramska družina u kojoj ste bili posebno angažirani i kreirali mnoge osobite predstave, naš školski list čije su stranice u proteklim godinama bile ispisane vašim upečatljivim rukopisom;

gotovo da nije bilo akcije, ideje ili cilja čijoj realizaciji niste dali upečatljiv doprinos.

Složit će se i moje kolege da ste bili razred kojeg nikad nećemo zaboraviti a većeg komplimenta nema.

Učenici pamte samo one najdraže profesore, isto je i s profesorima; pamte samo osobite učenike.

Mi ćemo, složili smo se, u sjećanju zadržati cijeli razred.

Hvala vam na tome.

Takvi razredi, kao što je ovaj daju nam snagu da nastavimo dalje

u danas ne tako cijenjenom a nipošto lakom zanimanju. Takvi razredi, kao što je ovaj, potvrda su osobitosti našeg zanimanja ali i da predanim radom možemo ostvariti sve svoje ciljeve. Sigurna sam da ćete za svoj predan rad biti primjereno nagrađeni i da ću se i u budućnosti ponositi vama kao što se ponosim i danas.

Želim vam puno uspjeha, budite mi i dalje pametni, vrijedni i nadasve uporni.

Nadam se da ćete nas posjećivati i redovito nas obavještavati o uspjesima na fakultetu.

Iako to znate i sami i dalje ću vam pružati moralnu podršku i dati savjet, biti vam vrsta uporišne točke, oslonca kao što smo to i dosad nastojala biti.

I na kraju, ne zaboravite: ZNAM, HOĆU, MOGU, MORAM!